четвртак, 12. јануар 2012.

Smudj


Smuđ (Stizostedion lucioperca) je riba iz porodice Percidae. Vitko telo mu je prekriveno malenim, veoma prijanjivim ljuskama koje smuđu na dodir daju hrapav izgled. Produljena glava završava oštrom gubicom. Široko rasečena usta poseduju veoma razvijeno zubalo: 6 snažnih očnjaka služe ranjavanju i hvatanju plena, ostali zubi, nešto slabiji i usmereni prema unutra, imaju za cilj zadržavanje uhvaćenih ribica. Sjajne oči, osobite strukture mrežnice osiguravaju mu odličan vid čak i pri velikim dubinama i u nedostatku svetlosti.

Maleni razmak deli prvu bodljikavu leđnu peraju od druge, koju oblikuju samo mekane zrakaste bodljeŠkržni poklopčić nema drača. Dobro vidljiva bočna linija produljuje se do repne peraje debelih i tvrdih rubova što smuđu omogućava da se brzo kreće. Obojenost mu se mijenja u funkciji pojedinca i životne sredine. Uobicajeno je leđni deo sivo-zelenkast, a postaje svetliji po bokovima išaranim okomitim tamnim prugama koje pod trbuhom postaju belo-žutkaste. Za vreme parenja telo mužjaka postaje tamnije i tada ih zovemo Ugljenari.

Smuđ osobito voli mirne i spore vode umerene temperature. Međutim, zahvaljujući svojoj velikoj prilagodljivosti, s izuzetkom jezera i visinskih reka, sposoban je naseliti najraznovrsnije vrste voda.
Glede staništa, on prvenstveno voli kamenita ili šljunkovita dna kao i nepravilne profile, napučene najraznovrsnijim preprekama. Pored velikih primjeraka koji su najčešće usamljeni i malo pokretni, smuđevi žive u jatu pojedinaca istog godišta i slične veličine i često se kreću, ovisno o godišnjim dobima i metereološkim uvetima, Mesecusuncuvetru... Smuđ više voli tamnije i oblačnije vreme i obojene vode nego žarko sunce i bistre vode, najčešće je aktivan u sumraku i noću.

Mlađ smuđa hrani se planktonom i beskralježnjacimaličinkamacrvićimakukcima. Odrastao smuđ uglavnom konzumira male ribe čija je veličina ograničena uskoćom njegovog jednjaka. Stareći, smuđ se sve više zanima za mrtve, bolesne ili ranjene ribe, jednom riječju poželjniji mu je plen lak za hvatanje.
Za prehranjivanje, smuđevi love u krdu. Njihova intervencija, poput operacije komandosa, zasniva se na iznenađenju, a sastoji se od okruženja plena pre konačnog napada. Ofenziva ne traje najčešće duže od nekoliko sekundi, najviše par minuta. Kada mahnitost opadne, lovci se vraćaju nazad da progutaju mrtve.

Smuđ se razmnožava između april i maja, kada temperatura vode dostigne 12°CMreštenje se odvija usred korenja stabala blizu obala ili u dubokoj zoni šljunčanog dna. Mužjak tu priprema gnezdo gde ženka polaže od 150.000 do 200.000 jajašaca po kilogramu vlastite težine. Nakon što ih je oplodio, mužjak nadgleda snesena jaja tokom cele inkubacije koja traje desetak dana.

Rast smuđa je relativno spor: s godinom dana ima 8 do 12 cm, s dve godine dug je 20 do 30 cm, u trećoj godini ima 40 cm. Spolnu zrelost dostiže u drugoj godini za mužjake i sa 3 godine kod ženki.
Pike-perchwalleye (engleski); ZanderSandart (njemački); lucioperca (talijanski); perca (španjolski); sandre (francuski); судак (ruski).



Нема коментара:

Постави коментар